Kasno je sjećanja, uzalud se javljate...beskorisne su vaše nemoćne utjehe i podsjećanja na ono što je moglo da bude, jer što nije bilo, nije ni moglo da bude.
I zauvijek sam ostao gladan ljubavi i pažnje: niko me u životu nije
mogao iznenaditi grubošću i uvjek sam je očekivao, a svako me mogao
pridobiti pa i prevariti pitomošću, nježnošću, prijateljstvom, pa i kad
bih se prevario, opet sam uvijek bio spreman da naletim na isti mamac.
Da nisam našao tebe, bio bih ljut na život, pa ne bih imao ništa, kao ni sada, ali ne bih
znao šta je sreća... Ne bi ti bilo lakše, ali bi meni bilo teže, i to je pravo. Nikad te više neću ostaviti samu, sve što se desi, desiće nam se zajedno.
Opet sam sam.
Možda je i najbolje tako, ne očekujes pomoć i ne bojiš se izdaje. Sam.
Učiniću sve što mogu, ne uzdajući se u podršku koje nema,
i onda je sve moje što postignem, i zlo i dobro....
Svijet mi je odjednom postao tajna, i ja svijetu, stali smo jedan prema drugome, začuđeno se gledamo, ne raspoznajemo se, ne razumijemo se više.
Svi idemo od jedne obale do druge, po tankom konopu svoje životne staze, i svakome se zna kraj, razlike nema.
Usamljenost rađa misao, misao rađa nezadovoljstvo, nezadovoljstvo pobunu.
Žene su kao lutke: možeš se igrati s njima kako želiš i baciti ih kad poželiš...!
- Ali znaš što? Pravi muškarac se nikad ne igra sa lutkama!
I zauvijek sam ostao gladan ljubavi i pažnje: niko me u životu nije
mogao iznenaditi grubošću i uvjek sam je očekivao, a svako me mogao
pridobiti pa i prevariti pitomošću, nježnošću, prijateljstvom, pa i kad
bih se prevario, opet sam uvijek bio spreman da naletim na isti mamac.
Da nisam našao tebe, bio bih ljut na život, pa ne bih imao ništa, kao ni sada, ali ne bih
znao šta je sreća... Ne bi ti bilo lakše, ali bi meni bilo teže, i to je pravo. Nikad te više neću ostaviti samu, sve što se desi, desiće nam se zajedno.
Opet sam sam.
Možda je i najbolje tako, ne očekujes pomoć i ne bojiš se izdaje. Sam.
Učiniću sve što mogu, ne uzdajući se u podršku koje nema,
i onda je sve moje što postignem, i zlo i dobro....
Svijet mi je odjednom postao tajna, i ja svijetu, stali smo jedan prema drugome, začuđeno se gledamo, ne raspoznajemo se, ne razumijemo se više.
Svi idemo od jedne obale do druge, po tankom konopu svoje životne staze, i svakome se zna kraj, razlike nema.
Usamljenost rađa misao, misao rađa nezadovoljstvo, nezadovoljstvo pobunu.
Žene su kao lutke: možeš se igrati s njima kako želiš i baciti ih kad poželiš...!
- Ali znaš što? Pravi muškarac se nikad ne igra sa lutkama!
Nema komentara:
Objavi komentar